Crtica o povijesti škole

O ŠUMARSKOJ ŠKOLI U GLINI I KARLOVCU

Šumarska škola u Glini, internatskog tipa, bila je smještena zgradi Šumarije Glina. Učenici su stanovali na prvom katu zgrade u kojoj je bila organizirana i prehrana. Jedna od kuharica bila je Katarina Varačić (ud. Kušan). Prvi direktor škole i profesor matematike bio je Ante Duić, dipl. ing. šumarstva, a upravitelj internata, razrednik i profesor Franjo Petrović, dipl. ing. šum., koji je između ostalog predavao pedologiju.

Vjerojatno je na školi predavao i Dragutin Hanzl, dipl. ing. šum. Ostali profesori bili su vanjski suradnici. Tako je ruski predavao pravoslavni svećenik iz Gline (Popović?). Prema nastavnom planu učenici su pohađali nastavu iz 14 predmeta. Predmeti šumarske struke bili su: geodezija, pedologija s mineralogijom, petrografijom i geologijom, šumska botanika s dendrologijom i anatomijom drvlja te lov i ribolov.

Škola u Glini nije imala perspektivu za razvoj zbog skučenog prostora i nestašice stručnog kadra, pa je spomenuto ministarstvo svojim rješenjem od 26. 6. 1947. Šumarsku školu iz Gline premjestilo u Karlovac. U rješenju je naglašeno da se premještanje u Karlovac obavlja zbog lakšeg osiguranja stalnih nastavnika i mogućnosti uporabe pogodnih objekata za praktičnu nastavu. Osim toga Karlovac je bio daleko jače povijesno i kulturno središte u tom dijelu Hrvatske. Međutim učionice nisu zadovoljavale prostorne standarde, pa je Šumarska škola u 2Karlovcu taj problem još dugo pokušavala riješiti, pogotovo što se je upisivao sve veći broj učenika, od 1960. djelovala je i Šumarska škola za odrasle, pa je nastavu trebalo prilagoditi suvremenim nastavnim načelima i potrebama prakse.

Nastava za učenike koji su iz Gline premješteni u Karlovac održavana je u prizemlju zgrade u Rakovcu 3, u tzv. “Šumarskoj kući”. U potkrovlju te zgrade u dvije prostorije stanovalo je desetak učenika, a neki su stanovali u prizemlju. Na prvom katu bila je uprava škole i stan direktora Ante Duića, dipl. ing. šum. Tajnik je bio Nikola Krpan, zatim Gabrijela Urumović. Ostali učenici prve generacije stanovali su u zgradi preko puta, Rakovac 2, poznatoj kao stara Šumarska škola, koja je tu djelovala do 1968., kada je škola preseljena u zgradu Ekonomske škole. Tek 1980. Šumarska škola preselila se u novu i suvremeno opremljenu vlastitu zgradu na Gažanskom polju.

Zgrada stare Šumarske škole duže je vrijeme bila zapuštena, a 1993. stavljena je pod preventivnu zaštitu. God. 2007. započela je obnova i preuređenje zgrade, koju će koristiti rakovačka Gimnazija za održavanje nastave.  Zgrada u Rakovcu 3 (“šumarska kuća”) bila je u posjedu Slunjske imovne općine od 1895-1941., kada je prešla u vlasništvo Ministarstva šumarstva i rudarstva. Prizemno su bili šumarski uredi, a na katu su živjeli šumarski stručnjci – inženjeri s obiteljima (Velimir Polak, a nakon II Svjetskog rata Ante Duić, Josip Cuvaj, Matej Butković, Juraj Lipovšćak).

Zgrada stare Šumarske škole, Rakovac 2, izgrađena je 1863. (istovremeno kada i pročelje obližnje rakovačke Velike realke). U njoj je do 1903. djelovala Obća obospolna pučka škola (bivša “MusterNormal-Hauptschule”), a zatim Ženska stručna škola, dvogodišnja Trgovačka škola i Glazbena škola. Od 1926-1941. bila je u posjedu Slunjske imovne općine. Škol. godine 1948/49. školovanje u Šumarskoj školi Karlovac produženo je na tri godine, tako da su 36 učenika prve generacije maturirali 1949. i stekli zvanje šumarski tehničar.

Učenici upisani u prvi razred u Karlovcu 1947. i 1948. (druga i treća generacija) završili su školovanje 1950. odnosno 1951. Školovali su se za potrebe šumarstva i drvne industrije pa su nakon mature stekli zvanje drvno industrijski tehničar. God. 1952. školovanje je produženo na 4 godine za zvanje šumarskog tehničara, što se održalo do danas. Učenici koji su započeli školovanje 1947. i kasnije, bili su smješteni u drvenim barakama (internatu) izgrađenim 1948. god. na prostoru između stare Šumarske škole i željezničke pruge, pokraj tadašnje tvornice čavala ŽE-ČE (bivše Mustad). Prema sjećanju Ivana Šavora, dipl. ing. šumarstva i jednog od profesora (umro je 2005. u Zagrebu kao najstariji šumarski stručnjak u Hrvatskoj u 105. godini života), barake su bile postavljene na pilote oko 1 m od tla radi zaštite od poplava. Ing. Šavor nadzirao je izgradnju u kojoj su sudjelovali učenici škole, a i on osobno. Barake su imale po 6 soba. U svakoj je sobi bilo smješteno 6-8 (u početku i više) učenika. Peći su bile izrađene od limenih bačvi. Na kraju hodnika, koji je išao sredinom barake, bio je sanitarni čvor s umivaonicima. Tople vode nije bilo. Internat je napušten 1955. zbog dotrajalosti i požara.

Prehrana je u početku rada škole u Karlovcu za sve učenike bila je organizirana u nešto nižoj zgradi smještenoj u dvorištu stare Šumarske škole u kojoj je bila i kuhinja. Glavna kuharica bila je Dragica Jačmenović (danas sa suprugom Dragom Lončarevićem živi u Vrbovcu). U blagovaonici su se održavale priredbe i ples. Kasnije su u toj zgradi uređene dvije veće učionice i jedna manja, te dvije manje skladišne prostorije.

Preseljenjem Šumarske škole u prostorije Ekonomske škole (1968) škola je dvorišnu zgradu zadržala i koristila kao drvoprerađivačku radionu praktikum za potrebe školovanja KV stolara. Ta je dvorišna zgrada u svojoj povijesti do 1947. korištena u razne svrhe (stanovi za podvornike, internat za učenike i dr.). U Domovinskom ratu zgrada je teško oštećena. Pred nekoliko je godina srušena i na tom je prostoru uređeno parkiralište.

Profesori šumarskih predmeta prvoj generaciji bili su šumarski inženjeri s bogatim praktičnim iskustvom: Tomo Bikčević (predavao uređivanje šuma, …), Ante Duić (matematika, …) bio je ujedno i prvi direktor škole, Ladislav Hang (geodezija, …), Slavko Lovrić (lovstvo i ribarstvo, …) i Ivan Šavor (iskorišćivanje šuma, …), koji je ujedno bio zamjenik direktora i razrednik, a nadzirao je rad kuhinje i prehrane u dvorišnoj zgradi. Profesori opće obrazovnih predmeta bili su većinom iz obližnje rakovačke Gimnazije. Po sjećanju učenika, ruski jezik predavala im je Ruža Hang, prof., supruga L. Hanga. Zanimljivo je da su dvorišta Šumarske škole i susjedne Gimnazije u početku bila odvojena visokim zidom!

Propisanih udžbenika nije bilo pa su se tada u nastavi predmeta šumarske struke koristili udžbenici Šumarskog fakulteta i postojeća šumarska literatura. Spomenimo vrlo kvalitetan i opsežan Šumarski priručnik I i II s ukupno oko 1600 stranica, koji je tiskan u Zagrebu 1946., a priredio ga je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva NR Hrvatske. Tek šezdesetih godina, kada je počela radom i Dopisna šumarska škola (kasnije Šumarska škola za odrasle) škola je počela izdavati interna skripta za šumarske predmete, a dijelom i za općeobrazovno područje. Predmeti šumarske struke dopunjavani su praktičnim vježbama i terenskom nastavom koja se redovito izvodila, a učenici su obavljali i obaveznu ljetnu praksu u šumarijama diljem Hrvatske.

Organizirano je i nekoliko stručnih ekskurzija (Gorski kotar, Crikvenica, Dubrovnik, posjet šumarskim školama u Splitu i Sarajevu …). Nakon završenog školovanja 1949, većina od 36 šum. tehničara prve generacije ostala je vjerna svojoj šumarskoj struci. Oni su dali značajan doprinos razvoju šumarstva u Hrvatskoj u godinama nakon II svjetskog rata, kada je to bilo najpotrebnije. O tome ćemo saznati više iz njihovih životopisa koji su sastavni dio ovog rada. Tijekom zaposlenja neki su nastavili školovanje na višim školama i fakultetima u ekonomskoj struci (10) i šumarstvu (1).